04.09.2024, SACRA CROATICA
El Greco, Portret Julija Klovića iz oko 1571. – 1572., 58 x 86 cm, Museo e Gallerie Nazionali di Capodimonte, Napulj. Slika: Wikipedia
Julije Klović rođen je u selu Grižane u Vinodolu. Nema podataka o njegovoj mladosti i ranu školovanju. Smatra se da je oko 1516. godine, u dobi od osamnaest godina, otišao u Veneciju u službu kardinala Domenica, a potom i Marina Grimanija. Rafaelov učenik Giulio Romano postaje njegovim učiteljem. Odlazi poslom u Mađarsku, 1523. godine, gdje radi za kralja Ludovika II. Vraća se u Italiju 1526. godine i u Rimu radi za kardinala Lorenza Compeggia, te tijekom Velike pljačke Rima 1527. godine biva nakratko uhićen. U Mantovi postaje svećenik, te mijenja ime iz Juraj u Julije u čast svojega učitelja i živi u samostanu Candiana kraj Padove.[3] Papinskom dozvolom napušta redovništvo i radi diljem Italije prateći svog mecenu, kardinala Alessandra Farnesea: Firenza (1551.), Parma (1556.), Piacenza (1557. – 1558.), Perugia. Naposljetku se 1561. godine vraća u Rim gdje je bio u dodiru s vodećim umjetnicima svog doba: Michelangelom, Vasarijem, Bruegelom, Colonnom kao i s El Grecom kojega je preporučio kardinalu Farneseu i koji je izradio dva Klovićeva portreta.
Pokopan je u rimskoj crkvi Sveti Petar u okovima koja je slavna po Michelangelovom Mojsiju.
Klović se znao potpisivati kao GEORGIVS JVLIVS CLOVIVS CROATA, te na njegovom grobu u Rimu stoji natpis "Pictor de Croatia".[4]
Hrvatska je proslavila 500. obljetnicu njegova rođenja 1998. godine, kada je Hrvatska narodna banka izdala posebnu srebrnu kovanicu od 200 kuna. [5] Vatikan je proslavio ovu obljetnicu izdavanjem prigodne poštanske marke. Bernardin Modrić je snimio film „Evanđelje po Kloviću” 2006. godine.
Djela
Njegove minijature i iluminacije rukopisa čuvaju se diljem svijeta: Beatissimae Mariae Virginis Officium (London), Stanze di Eurialo d'Ascoli (Beč), Kölnsko evanđelje (Manchester), i dr. Njegovo najpoznatije djelo i „remek djelo minijature svjetskih razmjera” je Časoslov Farnese ili Officium Virginis, danas u knjižnici Pierpont Morgan (New York). Na El Grecovom portretu Klović prstom pokazuje na ovo djelo. Ono sadrži 28 minijatura, uglavnom prizora iz Starog i Novog zavjeta, ali i slavnu dvolisnicu procesije na Tijelovo (Corpus Christi) u Rimu. Ima sjajne posrebrene korice za koje je Giorgio Vasari pogrešno tvrdio da su djelo Benvenuta Cellinija.
Klović je bio posljednji predstavnik minijaturne umjetnosti u doba kada ona doživljava svoj pad. Njegova se originalna umjetnička osobnost osobito ogleda u bogatstvu invencije, u dekoracijama i figuralnim prikazima, u majstorskom crtežu i kolorističkoj istančanosti,[3] a njegov doprinos minijaturnoj umjetnosti i općenito umjetnosti manirizma osigurava mu ugledno mjesto u povijesti renesanse. Suvremenici su vrlo cijenili i hvalili njegova umetnička ostvarenja, a s novim istraživanjima i interpretacijama potvrđen je osobit značaj njegova doprinosa hrvatskoj i europskoj likovnoj umjetnosti.[1]
Minijatura Sv. Ivan iz Kölnskog evanđelja, pergament na papiru, 1532., Knjižnica sveučilišta John Rylands, Manchester. Slika: Wikipedia
Zanimljivosti
Premda u svim enciklopedijama piše kako je Julije Klović rođen u Grižanama, narodna predaja govori kako je rođen u Driveniku (Vinodolska dolina). Ne postoji niti jedan pronađeni zapis koji bi dokazao da je Klović rođen u Driveniku.[6] Klović je, istina, živio u Grižanama. Ispred nekadašnje osnovne škole u Driveniku i dan danas stoji Klovićev kip u prirodnoj veličini.
Uvijek je postojala jagma za Klovićem između Driveničana i Grižanaca. Svatko je želio da u njegovom kraju bude njegovo rodno mjesto.
Također postoji stanovita legenda koja govori o njegovu talentu. Po predaji, toliko je bio dobar minijaturist da je na noktu palca mogao naslikati cijelu posljednju večeru.[7]
Izvori
Klović, Julije, enciklopedija.hr, pristupljeno 31. ožujka 2018.
↑ Anka Bulat-Simić, Minijaturisti zagrebačkog kruga 1840/1850, str. 68., Radovi Instituta za povijest umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu (1972.), 1/2; str. 68–92., ipu.hr, pristupljeno 31. ožujka 2018.
↑ Jump up to:a b Hrvatska likovna enciklopedija 3. Goti-Koč, gl. ur. Željko Domljan, Vjesnik d.d., Zagreb, 2005., str. 114–116. ISBN 953-98026-5-2
↑ Darko Žubrinić, Julije Klovic, or Don Giulio Clovio de Croatia (1498-1578), croatianhistory.net, pristupljeno 31. ožujka 2018. (engl.)
↑ 500. obljetnica rođenja Jurja Julija Klovića, kunalipa.com, pristupljeno 31. ožujka 2018.
↑ Portal za kulturni turizam, pristupljeno 23. siječnja 2019.
↑ (M. T.). 26. veljače 2000. Michelangelo minijature. Vjesnik. Inačica izvorne stranice arhivirana 13. studenoga 2007. Pristupljeno 31. ožujka 2018.
Vanjske poveznice
Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Julije Klović |
Ivan Golub, Problem Klovićevog rodnog mjesta, vinodol.org, (u međumrežnoj pismohrani archive.org, 2. travnja 2008.)
Comments