21.10.2024. SACRA CROATICA
SPLIT, katedrala sv. Dujma, drvene vratnice majstora Buvine, 1214. (fotograf Tom Dubravec / CROPIX)
Vratnice splitske katedrale (visina 5,30 m, širina 3,60 m) sastoje se od dvaju krila od orahovine na podlozi od hrastovih dasaka, a cijelu im površinu prekriva bogata rezbarija. Svako krilo ima 14 četverokutnih polja (kaseta), smještenih po dva u sedam redova. Vizualnom jedinstvu vratnica odgovara njihova ikonografska cjelovitost. Na lijevome krilu (odozgo prema dolje) nižu se prizori iz djetinjstva i javnoga djelovanja Kristova, od Navještenja do uskrsnuća Lazarova. Na desnome krilu (odozdo prema gore) nižu se prizori Kristove muke i smrti do Uzašašća. U četverostruku nizu kaseta pregledno je prikazan ključni program kršćanske ikonografije, a poredak prizora objašnjava simboliku novozavjetnoga ciklusa u cjelini, koja je bez primjera u sveukupnoj europskoj romaničkoj umjetnosti. Na figuralnim kompozicijama očituje se dvojnost ikonografskih predložaka: bizantskih, s primjerenom statičnošću, te zapadnjačkih, s narativnošću i slikovitošću prizora. Spojem figuralnih i ornamentalnih elemenata njegovo je djelo znatno utjecalo na izraz domaćih umjetnika (kamena plastika zvonika splitske katedrale i rezbarija korskih klupa u istoj crkvi).
IKONOLOŠKI PROGRAM:
Blagovijest, Kristovo rođenje, Put triju kraljeva, Poklonstvo triju kraljeva, Pokolj nevine djece, Bijeg u Egipat, Prikazanje u hramu, Krštenje Kristovo u Jordanu, Svadba u Kani, Iskušavanje Krista u pustinji, Ozdravljenje opsjednutoga iz Gerase, Krist i Samarijanka, Ozdravljenje slijepca od rođenja, Uskrisenje Lazarovo, Poslanje 72 učenika, Krist tuguje nad Jeruzalemom, Ulazak u Jeruzalem, Posljednja večera, Pranje nogu učenicima, Krist na Maslinskoj gori, Judin poljubac, Krist pred Pilatom, Bičevanje Kristovo, Raspeće, Skidanje Krista s križa, Polaganje Krista u grob, Silazak Krista u pretpakao, Kristovo uzašašće.
Tehnički podaci Dimenzije: 525,3 x 356 x 13,2 cm
Površina: 18,7 m2
Ukupna razvijena ploha rezbarija vratnica: oko 57 m2
Težina vratnica: oko 1210 kg prije restauriranja 1908. (danas oko 1500 kg)
Elementi konstrukcije: 380 (sačuvano 374) prednji dio konstrukcije: 346 elemenata (340 sačuvano) srednji dio konstrukcije: 34 elementa poleđina (izvorna): 16 (?) komada (nije sačuvana)
Materijali: drvo, željezo, polikromija Drvo: orah (Juglans L.), hrast (Quercus L.), ariš (Larix europaea)
Ostalo: željezni čavli - 5-9 x 0,6 x 1,6 cm: 632 komada izvorno (jedan sačuvan) drveni čavli (okviri) - 2 x 0,3 cm: 366 komada izvorno (pet sačuvano)
Tehnike obrade drva: cijepanje, sječenje, tesanje, piljenje, blanjanje, rezbarenje, dubljenje Tehnika završne obrade: impregniranje, prepariranje, pozlaćivanje i bojenje (oslikavanje) Preperacija: kreda, gips, olovna bijela Vezivo: tutkalo i žumanjak
Detektirani pigmenti: cinober, olovna bijela, minij, indigo, azurit, ugljena crna, smeđi i crveni željezni oker, crveni lak, orpiment
Vrsnoću naše srednjovjekovne baštine podjednako su obilježile umjetni ne izrađene u kamenu i drvu. Velebne vratnice majstora Buvine i korske klupe u splitskoj prvostolnici antologijska su djela u europskim okvirima. Stotine pisanih dokumenata svjedoče o tome kako su se duž hrvatske obale rezbari udruživali sa slikarima na izradi romaničkih i gotičkih poliptiha, raspela, korskih sjedala, drvenih stropova. Ponajbolji pak slikari 15. stoljeća, poput Blaža Jurjeva Trogiranina ili Dujma Vučkovića Splićanina, ostavili su odlična djela u rezbarenim okvirima. Dubrovčani Stjepan Ugrinović i Petar Radojković izvozili su ih u Italiju, dočim su zauzvrat Petar de Riboldis iz Milana i Andrea da Murano franjevcima u Zadru i Puli izradili monumentalne figuralne i pozlaćene oltare. Za sakristiju trogirske katedrale Grgur Vidov izrezbario je ormar s intarzijama vrhunske za natske perfekcije, a Zadranin Ivan drvorezbarskim se umijećem istaknuo u dekoriranju Duždeve palače u Veneciji. No najveću je slavu postigao Splićanin Juraj Petrović, inače kanonik katedrale, s desetak uprizorenja Krista na križu (1441.-1478.), dojmljive gotičke ekspresivnosti. Arhivske isprave otkrivaju pak stotine imena domaćih majstora, čija djela, u tako osjetljivom materijalu, nisu preživjela minula stoljeća, svjedočeći o tome kako je Dalmacija bila zemlja kamena, ali i drva.
Buvina, Andrija, hrvatski drvorezbar i slikar (prva polovica XIII. st.). Djelovao u Splitu. Jedino su njegovo sačuvano djelo romaničke vratnice splitske katedrale iz 1214. Buvinino autorstvo potvrđuje naknadno uneseni zapis u rukopisnom kodeksu Historia Salonitana splitskoga povjesničara Tome Arhiđakona. U tom se djelu Buvina naziva slikarom (pinctor de Spaleto), a spominje se i njegova slika Sv. Kristofora, vjerojatno freska koja se nalazila na Peristilu (spomenuta i u arhivskomu izvoru iz XV. st.). Utvrđeno prezime Buvina svjedoči o njegovu hrvatskom podrijetlu.
コメント