TRIFUN BOKANIĆ, HRVATSKI KLESAR I GRADITELJ, BRAČ / TROGIR (16. ST.)

14.12.2024. SACRA CROATICA

Bokanić, Trifun, hrvatski klesar i graditelj (Pučišća na u, 4. IV. 1575 – Trogir, 3. IX. 1609). Član klesarske obitelji u kojoj su poznati Ivan i njegovi sinovi Nikola, Petar i Jeronim (Trifunov otac) i dr. Nastavljajući posao svojega oca,

Trifun je sazidao (1597–1603) posljednji kat zvonika trogirske katedrale u renesansnim oblicima ali u skladu s nižim katovima gotičkoga sloga.

U Zadru je za crkvu sv. Marije izradio kameni oltar (od 1840. u Ninu). Za hvarsku je prvostolnicu 1605. izradio oltar (od 1750. u Brusju).

Pripisuje mu se gradska loža u Hvaru, jedan od najistaknutijih spomenika manirističkoga stila.

OPŠIRNIJE

Obitelj Bokanić, proslavljena vrsnim graditeljima i klesarima, pripada jednom od rodova pučiškog plemstva koji je s Ciprijanom Žuvetićem osnovao novo naselje u Pu čiškom Docu podno Pražnica, u dubokoj i razvedenoj uvali na sjevernoj obali otoka Bra ča. Ispred pročelja župne crkve sv. Jerolima sagrađen je u 16. stoljeću kaštel Bokanić s jednom od trinaest pučiških kula. Kasnije je pripao nasljednicima iz obitelji Lukinović, a u brojnim pregradnjama sklopa nestali su ostaci kule i utvrđenih zidova.1 Bokanići se spominju u matici Pučišća na otoku Braču koja se u župi vodi od 1566. godine zbog čega Fisković smatra da su stara bračka obitelj te da je njihovo prezime patronimik koji dolazi od imena Bokan, od kojega se izvodi hrvatsko prezime Bokanić. Ono se u dokumentima 16. i 17. st. javlja i kao talijanizirano Bocanich, Bocchanich ili latinizirano Boccaneus

Krstionica u crkvi sv. Stjepana u Starom Gradu na Hvaru iz 1592., djelo Tripuna Bokanića. Slika: Argo Navis

Obitelj su proslavili brojni ugledni članovi, svećenici, redovnici i političari, a nada sve graditelji među kojima je najznamenitiji Trifun (1575. – 1609.), arhitekt i kipar, koji je za kratkog života od svega trideset i četiri godine ostavio izuzetno bogat opus. Zvonici i gradske lože Trogira i Hvara, oltari Hvara i Zadra, obnove njihovih katedrala i trgova, djela su koja ovog majstora svrstavaju među najveće graditelje svog vremena. U Trifunovoj produkciji sudjelovala je čitava obitelj Bokanić koja je odigrala značajnu ulogu u ostvarenjima brojnih zahtjevnih graditeljskih pothvata Srednje Dalmacije na prelasku 16. u 17. stoljeće. Pored Trifuna, istaknuti njeni članovi naraštajima se spominju u dokumenti ma vezanima uz građenje. Njegov otac Jerolim Bokanić djeluje u 16. st. zajedno s braćom i rođacima Vickom, Petrom, Šimunom i Stjepanom, a u 17. st., uz Šimuna i Stjepana, spominje se i Ivan koji gradi na zvoniku bolske dominikanske crkve.2 U vrijeme gradnje spliskih utvrda 1664. godine, među pučiškim majstorima graditeljima i klesarima spomi nju se Nikola i Vicko Bokanić te Petar Puljezić.

Grobnice Bokanića nalaze se u pučiškoj župnoj crkvi sv. Jerolima na obali i nasuprot njoj u crkvi Gospe od Batka koju je podigao pučiški plemić Ciprijan Žuvetić u 15. st. Svo ja su graditeljska iskustva Bokanići prenosili diljem Dalmacije u sredine gdje su djelovali: Zadar, Trogir, Split, Omiš i Hvar. O Trifunu Bokaniću kao arhitektu zvonika trogirske

katedrale prvi je u 17. st. pisao trogirski povjesničar Pavao Andreis.4 Boravak Trifuna u Trogiru nije dokumentiran samo ispravama vezanima uz dovršetak zvonika 1597. – 1603. godine. U maticama je ubilježeno rođenje njegova sina Dominika 1606. i smrt Trifuno va koja ga je u tom gradu zatekla 3. rujna 1609. godine iz čega se može zaključiti da se posljednjih godina života Trifun sa svojom obitelji, ženom Izabelom i djecom, nastanio u gradu Trogiru.5 Trogirski je zvonik, kako se čita u dokumentu trogirskih Operarija od 27. svibnja 1597. godine, izvodila radionica Trifunova oca Jeronima Bokanića. U potpisanom ugovoru za gradnju spominju se pučiški graditelj Jeronim i njegovi suradnici braća Petar i Nikola, sin Trifun, njegovi rođaci Jeronim i Ivan, te kamenar iz Šibenika Ivan Ozarević zvani Klitanović. Oni su za sumu od 1800 dukata dogovorili završiti zvonik kamenom iz čiovskih i drveničkih kamenoloma. Iz dokumenta se vidi da su Bokanići prezentirali girskom vijeću novo rješenje, možda drveni model njihova prijedloga zavr šetka zvonika, koje su ponudili umje sto ranije izrađena projekta. Po tom je novom prijedlogu zvonik dovršio Trifun Bokanić 1603. godine.7 Njegov se izvedbeni nacrt za gradnju lože zvo nika u mjerilu 1:1 nalazi ugraviran na popločanju poda južne lože katedrale.8 Nacrt prikazuje vrh zvonika, potpuno drugačiji od današnjeg, za kojega se pogrešno smatralo da je Bokanićevo djelo. Današnji je izgled zvonik dobio u drugoj polovici 17. st. u pregradnji nakon rušenja vrha koji je stradao zbog udara groma 14. travnja 1653. godine.9 Zbog toga su kod popravka njegove pirami de ugrađene moći sv. Barbare smještene u olovnom relikvijaru unutar akroterija zvonika. nakon obnove koncem 17. st. Natpis na relikvijaru uz godinu 1669. sadrži i inicijale MZG što bi se moglo dovesti u vezu s obnovom za biskupa Ivana Pavla Garzona (1663. – 1676.).

Cvito Fisković, koji hvaleći vještinu Bokanića i njegov uspjeh u usklađenosti starijeg dijela zvonika i njegova

girskom vijeću novo rješenje, možda drveni model njihova prijedloga zavr šetka zvonika, koje su ponudili umje sto ranije izrađena projekta. Po tom je novom prijedlogu zvonik dovršio Trifun Bokanić 1603. godine.7 Njegov se izvedbeni nacrt za gradnju lože zvo nika u mjerilu 1:1 nalazi ugraviran na popločanju poda južne lože katedrale.8 Nacrt prikazuje vrh zvonika, potpuno drugačiji od današnjeg, za kojega se pogrešno smatralo da je Bokanićevo djelo. Današnji je izgled zvonik dobio u drugoj polovici 17. st. u pregradnji nakon rušenja vrha koji je stradao zbog udara groma 14. travnja 1653. godine.9 Zbog toga su kod popravka njegove pirami de ugrađene moći sv. Barbare smještene u olovnom relikvijaru unutar akroterija zvonika. nakon obnove koncem 17. st. Natpis na relikvijaru uz godinu 1669. sadrži i inicijale MZG što bi se moglo dovesti u vezu s obnovom za biskupa Ivana Pavla Garzona (1663. – 1676.).10 Cvito Fisković, koji hvaleći vještinu Bokanića i njegov uspjeh u usklađenosti starijeg dijela zvonika i njegova ali i lica ljudi, glave lavova, ovnova i maskeroni. U jednoj od njih je i grb gradskog kneza Jeronima Minija koji je tu dužnost obnašao od 1596. do 1598. godine. Natpis u podnožju zvonika spominje Dominika Minija, kneza koji je Trogirom upravljao od 1598. do 1601.

Izvori:

1. SACRA CROATICA

2. Bokanić, Trifun - Hrvatska enciklopedija