UNESCO-VA BAŠTINA PROCESIJA "ZA KRIŽEN", OTOK HVAR

17.10.2024. SACRA CROATICA

VIDEO: PROCESIJA "ZA KRIŽEN", 2023.

Autori videa: Domagoj Sever i Mario Jurina, Visit Jelsa

Za križen je naziv za tradicionalnu noćnu procesiju koja se već nekoliko stoljeća svaki Veliki četvrtak organizira na otoku Hvaru.

Procesija je jedinstveni obred osobite pobožnosti te izraz vjerskog i kulturnog identiteta stanovnika središnjeg dijela otoka Hvara, koji se u neprekinutom nizu odvija pet stoljeća. Iznimna je i po svom trajanju (tijekom 8 sati prođe se 25 kilometara) i po naglašenom pasionskom sadržaju, pripremaju je i provode bratovštine, odnosno zajednice hvarskih rimokatolika u čiju je povijest i život križ duboko upisan. Okosnica procesije je Gospin plač, osmerački pasionski tekst iz 15. stoljeća kojeg u formi glazbenog dijaloga pjevaju izabrani pjevači, kantaduri.

Važnost procesije Za križen prepoznata je i od strane UNESCO-a te je stavljena na popis nematerijalne svjetske baštine u Europi.

Hvarska procesija. Slika: Sacra Croatica

Opis

Procesija Za križen svake godine započinje točno u 22 sata tako što šest procesija istovremeno kreću iz šest župnih crkava središnjeg dijela otoka, u mjestima Vrbanj, Vrboska, Jelsa, Pitve, Vrisnik i Svirče. Svaka procesija se vrti u tom velikom krugu, da bi se u 7 sati ujutro vratila u svoje polazište.

Svaku procesiju predvodi križonoša koji nosi križ. Uloga križonoše znači iznimno veliku čast na otoku, pa je on već unaprijed određen i po više od 20 godina. Križonoša ide u pratnji pomoćnika, dva pratitelja koji nose velike svijećnjake, dva glavna pjevača i više odgovarača koji pjevaju "Gospin plač". Svi su oni obučeni u svečana odijela - bijele bratimske tunike. Po brojnosti, najveća je jelšanska procesija, a hodočasnika zna biti više od tisuću. Jelšanska je posebna i po običaju da križonoša zadnjih 100 metara puta pretrči.

Prolazeći kroz svako od 6 mjesta obuhvaćena procesijom, sudionici procesije iskazuju pobožnosti u svakoj od crkava na putu. Župnik u svakoj od crkava blagoslivlja križonošu i ohrabruje ga, a pjevači otpjevaju Gospin plač te se nastavlja hod. Procesije se ne smiju susresti; te kako se ne bi susreli, pažljivo koordiniraju kretanje svake od procesija.

Tijekom puta, hodočasnici mole i pjevaju, a posebno je dojmljiv pjev "Gospinog plača" u izvornom obliku. Zanimljivo je da ga svaka procesija pjeva na svoj način. Na Veliki petak, ovih 6 mjesta opusti, dok se pobožni puk odmara od naporne noći. Tek u popodnevnim satima, mjesta živnu, kada mještani odlaze sudjelovati u pobožnostima Velikog tjedna.

Povijest procesije

Nastanak procesije se veže uz raspelo Svetog križića, koje se od 1510. godine čuva u hvarskoj katedrali. Prema zapisima u arhivu, križić je 1510. bio na čuvanju u kući Nikole Bevilaque. U vrijeme nemira između pučana i plemića, 6. veljače 1510., križić je prokrvario. Tada na Hvaru počinje intenzivno štovanje križa.

Prvi pismeni zapis o procesiji datira od 16. veljače 1658. godine.

Godine 2009. tradicija procesije Za križen je upisana na UNESCO-ov popis nematerijalne svjetske baštine u Europi, a sastoji se od šest istovremenih procesija iz Jelse, Pitvi, Vrisnika, Vrbnika, Svirča, Vrbnja i Vrboske.

1943. godine talijanski fašisti ograničili su procesiju na samo 12 osoba po mjestu. 1944. procesija je održana u izbjegličkom kampu u pustinji Sinai u Egiptu. 2020. je bila ograničena na samo 15 osoba po procesiji, iako je većina drugih događanja u Hrvatskoj tog mjeseca otkazana, Za Križen je održana

Oltar hvarske katedrale u kojoj se čuva raspelo Svetog križića. Slika: Samuli Lintula 

Povjesničar Grga Novak zapisao je 1918.g. sljedeću legendu:

Na Badnjak su se Hvarani okupili u katedrali. Pučani su, kako je bio običaj, ulazili na mala vrata, a vlastela na vela (glavna). Tijekom mise pučani su primijetili da im je svima na čelu crni križ. U krstionici uz mala vrata vidjeli su crnilo sipe. Doznali su da je to zlodjelo plemića te su im se odlučili osvetiti. Zakleli su se na mali drveni križ da će poubijati svu vlastelu, te su to učinili na dan sv. Doroteje, 6. veljače. Poklali su sve plemiće, osim jednog dječaka iz obitelji Jakša, koji se spasio sakrivši se u dimnjak. Zbog tog pokolja nastala je silna oluja, tijekom koje se raspukne svod u crkvi Anuncijati, a križ na koji su se zakleli procurio je krvlju. Nakon tih događaja došli su Mlečani, uhvatili vođe pučana i ubili ih. Kako bi prestrašili Hvarane i opomenuli ih, dali su isklesati glave ubijenih pučana i postaviti ih na vrh lukova na Lođi…

Izvori: SACRA CROATICA, Topohvar.at